Kako odrediti zašto neka žena djeluje pametno, mudro, snalažljivo, promišljeno, odmjereno? Radi li se tu o njezinoj stvarnoj pameti ili samo o dojmu pameti? Što se krije iza toga? Mudrost i znanje ili možda činjenica da je vještica ili vila?
Mladenka kostonoga roman je koji nam otkriva kako mislimo o drugima i kako interpretiramo druge, često, ako ne i uvijek, pogrešno. Jer Gila je sve samo ne vještica, samo ne zlobnica, samo ne spletkarica. Ono što ona jest najteže je prihvatiti – ona je pametna i sposobna, osviještena i mudra žena.
Cijeli roman uokviren je pričom o guslaru Perišu koji u carskom Beču daje izjavu o Gili, a slijedi velik niz Gilinih dogodovština i različitih epizoda manje ili više povezanih s glavnom radnjom.
Roman je pun vremenskih skokova u pripovijedanju, unazad i unaprijed od točke pripovijedanja, miješaju se dijalekti, mjesta, putovanja i zato ima i elemente pikarskog romana. Pun je digresivnih epizoda koje odvlače od glavne radnje, cjelokupna radnja prikazana je fragmentarno, mozaički.
Svako poglavlje drugačije je od idućeg, skoro je svako poglavlje svoj žanr, tako Periš konstantno namiguje književnoj tradiciji i teoriji. Spajaju se ovdje narodna književnost, deseterci, dvanaesterci, narodni običaji, ima tu elemenata povijesnog romana, bajke, pastorale, poglavlja gdje čitatelj sam bira „kraj“ priče, a ima i nefikcionalnih elemenata: enciklopedijski članci, recepti ljekarija, zapisnici.
Roman je prepun metafikcionalnih i intertekstualnih postupaka, autor analizira sam roman unutar romana sa snažnim ironičnim tonom analize. To je ne samo vrlo jasno postmodernistička odlika, nego i duhovito dvostruko uvlačenje pisca u vlastitu priču. Pisac na taj način ostvaruje humor i olakšava ozbiljnost priče, koja je, bez sumnje, i ozbiljna, i politička. Koja je bez sumnje kritika tradicije u svakom smislu: književnom i mnogo širem, ona je kritika patrijarhalnog, vjerski orijentiranog društva, a svakako i kritika novog, sadašnjeg društva, koje samo sebe definira kao najbolje, a zapravo je – baš suprotno od toga. Ovo današnje moderno društvo samo je jedan novi oblik svih prošlih društava – ono vještice ne pali na lomači, ali ih progoni s jednakim žarom.
Periš nam kroz osebujan lik Gile, provevši nas kroz književnu tradiciju i razne književne tehnike i žanrove, pokazuje što je ono što nas uvijek najviše boli, smeta, žulja – iznimnost drugih, iznimnost koja nije naša nego isključivo tuđa, koja je iznimnost onih boljih od nas. Takvi uvijek nastradaju od onih drugih: zlobnih, nesposobnih, glupih, nerazumnih. Nije li to poruka adekvatna baš svakom trenutku u povijesti, a nekako prilično najviše ovome sada. Sve dok se pamet i razum budu tumačili kao zlo, dotle će biti vještica.
Mladenka kostonoga vrlo je ozbiljan, važan i kvalitetan roman, ali ne samo da ostvaruje ono što bi prava književnost morala: pokazivati realno i kritično ovaj trenutak sada i ujedno se postaviti prema tradiciji, nego to čini s takvim duhom, humorom i osebujnošću da je u svakom smislu nedvojbeno velik i značajan domaći roman.
A Literary Snob 