Sally Rooney, Razgovori s prijateljima

Frances je neobična, neuobičajena djevojka, nalazi se u stalnoj nelagodi sa samom sobom i nesigurna u to kakva je ona – zapravo. Ona klizi kroz sve svoje odnose, kroz odluke koje mora donijeti u životu, kroz odluke o vlastitom obrazovanju, poslu, novcu, ne odlučuje samo ide dalje. Studira, pjesniknja je i konstantno definira samu sebe kroz odnos sa svojom bivšom srednjoškolskom djevojkom i sadašnjom prijateljicom Bobbi.

Frances je naoko „normalna“ i „uobičajena“, a pritom krije tko je ona u svojoj dubini. Sklona je samoranjavanju, mržnji prema samoj sebi i sklona je opsesijama s ljudima koji su joj bliski, a nezainteresirana majka i pijani otac stalno su joj na pameti. Osjeća se nesigurno u vlastitom tijelu, s vlastitim tijelom, ranjava se da bi mogla išta osjetiti i na taj način pokušava doznati što misli i osjeća. Bol je njezin način samorazumijevanja i samospoznavanja.

Baš je ovdje magija Sally Rooney: u likovima koji su zamršeni, složeni, realistični i iznimno dobro prikazani, vrlo životni i jedinstveni, neobični i duboko uznemireni i mračni. Likovi i odnosi koje stvara uvijek su složeni, zanimljivi i drugačiji od uobičajenih, a ponad svega su – ljudski. Odnosi iz pera Sally Rooney toliko su intrinzično ljudski i realistični da je jednostavno nemoguće ne osjetiti nešto prema njezinim likovima, ne odrediti se emocionalno prema njihovim životima i problemima s kojima se suočavaju.

Rooney nam pokazuje da su razgovori s prijateljima, kao i generalno odnosi s prijateljima, na neki način uvijek vrlo nelagodni. U odnosima s prijateljima izlaze na vidjelo sve nesigurnosti i sve mane ljudi koji su njima povezani i postaje jasno da su ti odnosi uvijek, barem djelomično, gluma. Oni su strategije na koji se način najbolje odrediti prema grupi ljudi, kako odrediti samog sebe prema drugima. To je nešto što se odnosi na svakog člana grupe i na starog prijatelja i na novu pridošlicu.

Ono što vlada prijateljskim odnosima u grupi su stalno mijenjajuće definicije tko je među prijateljima najbolji, tko bolji, tko lošiji, tko ljepši, tko pametniji, tko najzanimljiviji – uvijek se radi o želji i potrebi za dominacijom. Tko u grupi dominira kime? Bobbi je dominirala s Frances, Frances s Nickom, Melissa s Nickom u nekom trenutku.

Odnos Frances i Nicka je neobičan, ona smatra da je taj odnos pod njezinom kontrolom jer u njemu nema (ili ne bi trebalo biti) osjećaja, ali jednako tako u njemu nema ni iskrenosti, niti definicije samog odnosa. Oboje glume da su opušteni kada su zajedno, prave se nonšalantni i drže se kao da je njihova afera potpuno normalna stvar.

I Frances i Nick zapravo su zbunjeni s tim što se događa među njima, ne znaju o čemu se točno tu radi, ali ni jedan niti drugi ne mogu prekinuti, odvojiti se, otići jer tu postoji neka posebna povezanost koja ne može biti ni opisana ni definirana niti shvaćena, ali ona postoji. Ta povezanost postoji i ona ne jenjava, oni će uvijek biti privučeni jedan drugim, oni će uvijek biti spojeni.

Nekada je potpuno nepotrebno sve definirati, odrediti i razumjeti, nekada je neka povezanost točno to što jest i treba biti i ostati baš takva: nedefinirana i drugačija.

Do koje mjere uopće razumijemo odnose u kojima se nalazimo? Zašto mislimo da su vredniji ako ih razumijemo? Frances na početku svoje veze s Nickom nije znala u što se upušta, što se točno događa, samo je ušla u vezu s njim, ali drugi put stvar više nije bila ista.

Drugi je put Frances znala što ju čeka i bila je spremna na nekonvencionalnu, čudnu vezu, potpuno spremna na tu krajnje neobičnu ljubav.

U ovom romanu stalno se iznova ponavlja problem komunikacije među likovima, nedostatak komunikacije i potpuni nedostatak one prave komunikacije. Problem je ljudska potreba za kontrolom, za ovladavanjem veza, odnosa, osjećaja i njihovih posljedica, a to je nemoguće postići. Nemoguće je znati što slijedi, imati plan, nemoguće je ovladati i kontrolirati ono što nam se događa, jer nam se život događa sam od sebe – ne možemo imati vlast nad njime kao što ne možemo imati vlast nad mnogočime. Stvari se jednostavno moraju odvijati, same po sebi.

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: