Rosella Postorino, Hitlerove kušačice / At the Wolf’s Table

Scroll down for English


Vrlo živo i životno, živahno i iskreno ispričana priča o životu fikcionalne Hitlerove kušačice Rose, opisujući i približujući nam Njemačku pred kraj Drugog svjetskog rata. Hitler trpi poraze u Rusiji i njegova paranoja raste u očekivanju atentata i trovanja. Rosa se kao pripovjedačica ističe izravnošću i iskrenošću, tu nema općih mjesta ni stereotipa, ona ne vidi svijet oko sebe kako ga vide drugi, ona direktno promatra ljude i situacije, poznavajući samu sebe i ispitujući okolinu. Hitler je konstantno uz sve, iza svega, kraj svih, tu, a pogotovo se i intenzivno blisko osjeća pokraj onih koje kušaju njegovu hranu tri puta na dan.

„Miris šparoga koji se te večeri u zahodu kuće Sauer širio iz moje mokraće podsjeti me na Elfride. Vjerojatno je i ona sjedila na školjki i osjećala isti miris. A i Hitler, u svojem bunkeru u Wolfsschatzeu. Te večeri Hitlerova mokraća smrdjela je kao i moja.“

„Zatim sam podigla lice i pogledom u izlogu uhvatila portret: aureola oko njegove glave bila je žuta, a pogled mrk kao da je netom izbacio trgovce iz hrama. Poljubili smo se pred njim. To je Adolf Hitler blagoslovio našu ljubav.“

Likovi su psihološki potpuno uvjerljivi, životni, puni mana i promišljanja: bivša tajnica iz Berlina sada je na selu primorana postati kušačica, njezin muž koji je smatrao da mu je dužnost boriti se za Njemačku, progone ju nazori njezinog pokojnog oca protivnika nacizma, život sa svekrom i svekrvom a bez muža, psihologija ostalih kušačica, u početku njoj nepoznatih osoba a onda primorano bliskih, lik njenog ljubavnika nacista i nadziratelja.

Javlja se pitanje hrane, hrane koja je za vrijeme rata luksuz, nevjerojatna poslastica i povlastica, a za kušačice stalan izvor smrtne opasnosti. Jedenje istovremeno je – povlastica, bezazlen čin i izdaja.

„strah mi se zavuče u kosti tri put na dan, svaki put bez kucanja, sjedne uza me i kad ustanem. Slijedi me. Sad je već moj stalni pratitelj.“

Što je realnost, hrana ili otrov? Stvarnost ili paranoja?

Kako je živio i mislio običan čovjek u nacističkoj Njemačkoj, nenacist, nežidov, običan Nijemac. Kako obični Nijemci mogu pristupiti nacizmu, jedno je što moraju misliti, a sasvim drugo što mogu misliti. U svakom smislu moraju se predavati vlasti, bilo to kušanjem ili borbom u ratu, ili bi možda bilo ipak moguće išta osim toga? Što je žrtva i zašto se ona mora tražiti?

„Događalo se to mjesecima, taj raskorak između mene i mojih djela: nisam mogla pojmiti vlastitu nazočnost.“

Rosin je pristup, polagano i konstantno razvijanje opozicije jer njezine misli i stavovi jesu samo njezini. Što to uopće znači prihvaćati vlast i režim, je li to prihvaćanje uopće postoji ili je ono samo primoranost.

„Dvanaest godina živjeli smo pod diktaturom a da to nismo gotovo ni primjećivali. Što ljudima omogućuje život pod diktaturom? Nije bilo izbora, to je naše opravdanje. Bila sam odgovorna samo za hranu koju gutam, što je bezazleni čin, uzimanje hrane: gdje tu može ležati krivnja? Jesu li se ostale sramile što se prodaju za dvjesto maraka mjesečno: za izdašnu plaću i jestvine bez premca? Toga što vjeruju, kao što sam i ja vjerovala, da je nemoralno žrtvovati život ako od te žrtve nema nikakve koristi?“

„jedem Hitlerovu hranu, jedem za Njemačku, ne jer je volim, čak ni od straha. Jedem za Hitlera jer to je ono što zaslužujem, ono što jesam.“

Snažan roman koji ostavlja jak dojam, kako na zanimljiv način pisati teškim temama toliko puta ponavljanima. Postrorino je sve savršeno upakirala zajedno: rat, nacizam, nacionalizam, svakodnevicu, ljubav, mržnju, psihologiju, Hitlera, logore, život na selu, život u velegradu, samosvjesne žene, političku odgovornost, hranu kao lijek i otrov i to sve u odličnom stilu pripovijedanja. Željno očekujem prijevode njezinih budućih romana…


This is a story told in a very lively and lifelike way, a story of a ficitional Hitler’s taster Rosa. It describes and tells us more about the life in Germany in the time when World War II is coming to an end. Hitler is already losing battles in Russia and by that time his paranoia is growing as well, he is afraid of being poisoned and assassinated.

The narrator, Rosa, is direct and honest in her storytelling, there are no stereotypes in her view of the world, she sees the world unlike people around her, she knows herself well and she is constantly inquisitive about the world around her. Hitler is somewhere close by all the time, they can all feel him close by, specially those that taste his food three times a day.

The characters are psychologically completely convincing, lifelike and full of faults and their own thoughts of the world. There is a Berlin secretary who had to move to the countryside and become Hitler’s taster, her husband who was convinced that it was his duty to go and fight for Germany. She is haunted by her dead Antinazi father’s political views, her hard life with her inlaws and without her husband, her understanding of other tasters that had to eventually become close to her and the character of her Nazi lover.

Food is a luxury in wartime, a priviledge, an advantage during the war, but at the same time a constant possibility of death for the tasters. It is at the same time just plain eating and a betrayal as well.

What is the life of an ordinairy German, a non-Nazi, a non-Jew like? Whatever they think (or don’t), they have to do anything and everything that they are told, go to war or taste food for Hitler, is there any other way at all?

Rosa has her own thoughts an opinions, she can’t help but opone the system in a way, if only it were inside herself.

This is a powerful novel, leaving a strong impression after you have read it. Postorino has made all the difficult, much-talked-about themes fit together so beautifully: war, Nazism, nationalism, everyday life, love, hate, psychology, Hitler, concentration camps, life in the countyside, life in a big city, strong women, political responsibility, food as a cure and as poison, and all of it she put together wonderfully narrated. I am looking forward to her other and new novels…

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: