Chloe Benjamin, Besmrtnici / The Immortalists

Chloe Benjamin, Besmrtnici; Zagreb: Profil knjiga, 2018.

Scroll down for English

Slijedimo pripovijedanje o četvoro braće i sestara, razvoj njihovog života nakon zajedničke djetinje posjete proročici koja im je predvidjela datum smrti. Nakon smrti oca, obitelj se polako raspada, svatko odlazi na svoju stranu i kreće prema svojim proreknutim datumima. Žive svoje živote tražeći utjehu od znanja, od izvjesnosti u kojoj se neprirodno nalaze.

Simonova priča izaziva točno onakav dojam kakav je njegov život bio brz, intenzivan i tužan, točno tako se i čita, u dahu. Simon odlazi u svijet sa „znanjem“ da će umrijeti mlad i zato živi nepromišljeno, opasno i brzo, sa puno uspjeha ali i tuge, umirući od nepoznate bolesti, side. Simon je odlučio biti hrabar i živjeti kako želi.

Klara, koja mu je bila najbliža od braće kreće se baviti magijom u koju sve više vjeruje. Klara je znala:


„da joj je suđeno biti most: između stvarnosti i iluzije, između sadašnjosti i prošlosti između ovoga svijeta i onog sljedećeg. Samo je trebala dokučiti kako.“


„Je li stvar u tome da je stvarnost pretjerana? Previše bolna, previše ograničena, previše sputava radost ili prilike? Ne. Mislim da stvarnost zapravo nije dovoljna.“


Stvarnost „Nije dovoljna da bi protumačila nedosljednosti koje vidimo i čujemo i osjećamo (…) magija drži svijet na okupu. Ona je tamna stvar, ljepilo stvarnosti, kit koji popunjava praznine između svega onoga što znamo da je istina. Magija je potrebna kako bi nam otkrila koliko je (…) stvarnost (…) nedostatna.“

Ako Klara sumnja u proročicu onda sumnja i u sebe, a ako sumnja u sebe onda mora sumnjati u sve ono u što vjeruje. Njezin život, nakon prve proreknute smrti koja se dogodila, Simonove, vođen je uvjerenjem da je proročanstvo istinito. Njeno uvjerenje pred kraj ide do te mjere da smatra da kucanjem komunicira sa mrtvim ocem i bratom. Ona sumnja čak i u samo postojanje smrti.

Daniel je kao rezlutat proročanstva postao ateist, prisegnuo da više nitko neće imati takvu moć nad njim, ni čovjek ni bog.

Danielova smrt „Upućivala je na moć ljudskoga uma, na potpuno drukčijeg protivnika – na činjenicu da misli imaju krila.“ Danijel je sam smatrao da je proročanstvo bilo kao placebo, nagnalo je Simona i Klaru prema njihovim krajevima, prije nego što je i njega nagnalo njegovom kraju, na potpuno isti način.

Varya je razvila s vremenom opsesivno kompulzivni poremećaj da bi izbjegla proročanstvo.


„Svjesna je da njezino uvjerenje – da obredi imaju moć, da misli mogu promijeniti ishode ili otkloniti nesreću – tek mađioničarski trik: no premda je sve to možda fikcija, nužno joj je za preživljavanje. A ipak, ipak: je li riječ o priči ako vjeruješ u nju?“

Varya smatra da je Simona bilo briga samo za njega samoga, da je Klara živjela u svijetu mašte „Da nisu živjeli kao da je život suluda jurnjava prema nekakvu zasluženom vrhuncu, da su koračali umjesto da su jebeno trčali. Počeli su zajedno: prije nego što su bili ljudi, bili su jajašca, četiri od milijuna jajašaca koje je imala njihova majka. Nevjerojatno je koliko su se drastično razišli u temperamentima, u kobnim manama; poput neznanaca koji su nekoliko sekunda slučajno zepeli u istome dizalu.“

Potrudila bi se obratiti pažnju na detalje o svima njima „Rekla bi sama sebi da ono što uistinu želi nije zauvijek živjeti, nego prestati se brinuti.“

Varya bi se željela vratiti na početak, ne otići gatari, oprostiti Simonu, ne dati dijete na usvajanje, ona bi najrađe tada „Rekla bi sebi da će umrijeti, da će umrijeti, da će svi umrijeti.“


„Nemogućnost prelaska preko gubitka nasuprot vjerojatnosti da ćeš ipak prijeći preko njega; besmisleno je, baš kao što je i naizgled čudesno, a opstanak je uvijek takav.“

Majka Gertie bježanjem i bijegom od nacista dala svojoj djeci slobodu nesigurnosti, slobodu neizvjesne sudbine. Djeca su „imala mogućnost izbora, luksuz preispitivanja samih sebe. Željeli su izmjeriti vrijeme, isplanirati ga, nadzirati. No u potrazi za budućnošću samo su se više približavali gatarinim proročanstvima.“

Četiri pristupa životu Simon, Klara, Daniel i Varya, četiri načina suočavanja sa traumom, sa problemom, a nijedan ga ne rješava. Nešto mistično, paranormalno, nešto izvan direktno životnog što dolazi odnekud izvana, sa nepoznatog mjesta, s nepoznatim moćima i snagom, pokazuje samo kakvo je ono najunutarnjije, ljudsko i baš ništa više od toga. Ono je tu samo da izazove pomutnju, bilo istinito ili lažno, prouzroči neki način reagiranja, obrambene mehanizme, nade i strahove u pojedincu. Samo proročanstvo, zato jer je izrečeno, vodi ljude do njegovog ispunjenja, do ispunjenja nikakvim nadnaravnim silama nego čovjekom samim. Svaki se od četvoro braće sam uputio u tom smjeru i doveo do proreknutog, sugeriranog kraja. Koliko god Klara željela uvesti magiju u život, život se pokazuje ipak samo običan, nemagičan, vođen psihologijom, a ne čarolijom.

Ne samo da im je proročanstvo odredilo smjer života, strahove, nade i postupke nego ih je međusobno otuđilo.

I ono što možemo zaključiti, nije riječ o priči ako vjeruješ u nju, tada priča postaje stvarnost, ponašamo se onako kako mislimo da moramo, po onome što nam se čini da bi u priči slijedilo.

Roman je pisan jednostavnim, čitkim stilom, pripovjedač se utapa u zanimljivu priču koja drži čitateljevu pažnju od početka do kraja. Ovaj roman ne osvaja stilom nego zanimljivošću same postavke i njenim razvojem, je li ono mistično stvarno mistično ili najobičnije životno, psihološko i potpuno ljudsko.


This is a story that follows four siblings and their life after they visited a fortune teller as children and the fortune teller predicted the time of their deaths. After the death of their father, the family slowly falls apart, each of them go their own way, slowly moving towards the dates that define their deaths. They try living their lives by hiding from the knowledge they unnaturaly have.

Simon’s story shows us exactly what his life was like, intense and sad, that is exactly the way I read Simon’s story, in a heartbeat. Simon knows that he would die young and that is why he decided to live recklessly, dangerously and fast, he had a lot of success and a lot of sadness at the same time and died of an unknown disease, AIDS. Simon decided to be brave and live the way he wanted to.

Klara was closest to Simon, and maybe even because of that she continued to practice magic and started believing in it even more than before.


„Klara has always known she’s meant to be a bridge: between reality and illusion, the present and the past, this world and next. She just has to figure out how.“

By doubting the fortune teller, Klara would be doubting herself as well, if she doubted herself then she has to doubt everything she believed in. She lived ruled by the idea that the prophecy is true since Simon’s death. She even believed that she could communicate with her dead father and brother by knocking. Klara even started doubting in the existance of death itself.

Daniel, on the other hand, because of the prophacy became an atheist and he decided that nothing would ever have that much hold over him, neither a god nor a man.

Daniel believed that the prophecy had a placebo effect and that it made Simon and Klara go towards their deaths, but then the prophecy lead him to his own death, in exactly the same way.

In order to escape the prophecy, Varya developed an obsessive compulsive disorder.


„She knows her faith–that rituals have power, that thoughts can change outcomes or ward off misfortune–is a magic trick: fiction, perhaps, but necessary for survival. And yet, and yet: Is it a story if you believe it?“

Varya thought that Simon cared only about himself and that Klara was living in an imaginary world. She wanted to go back to the beginning, avoid going to the fortune teller, forgive Simon, not give her baby up for adoption and tell herself that they would all die. She would have paid more attention to the details, paid more attention to all of them. She didn’t want to live forever, she wanted to stop worrying all the time.

Their mother Gertie escaped the Nazis and gave her children freedom of uncertainty, the freedom to have an uncertain future.

Their four ways of approaching life is exactly the four ways of confronting trauma and problems, but in the end, none of them managed to resolve the problem. The mystical, the paranormal, something beyond life that comes to us from an unknown place, with unknown powers and strengths, just shows us the intrinsic, the human and nothing more than that. It is here only to make us react in a certain way, to provoke our fears, hopes, defense mechanisms.  Just by being foretold, the prophecy lead people to its fulfillment. That happened by no unnatural means, but only by people themselves. Klara was trying to bring magic into life, but life is, after all, plain, unmagical and lead by psychology, not magic. The prophecy not only defined their life, their fears, hopes and actions, it also astranged them all from each other.

Leave a comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: